Kostur istine...
U kafkijanskom kavezu umire jedno sjećanje,
nestaje bolna uspomena, ostaje ožiljak u pamćenju,
Sve što nam se dogodi u životu događa se s razlogom,
a naizgled bezrazložno zrcali kostur istine, neponovljivost
ni sretnih, ni tužnih, nema kopija, svaki deja vu je unikatan.
Izađoh iz krletke, koračah putem bez putokaza osjećajući
sebe žigosanu stigmama sudbine, sebe od sebe izgubljenu.
U milosti sudbinskih otisaka dan ostvarenja željenog susreta.
Kostur istine nadograđuje nove jedinstvenosti u sjećanjima...
Dijana Jelčić
|
