Nema suvišnih riječi...
Nedjelja je, trg Burze i fontana pod
suncem, terasa kafića obavijena
ugodom, žamorom i smijehom.
Jurišićevom zvuk tramvaja i
romor glasova prolaznika,
na špici poznata lica, mimohod modnih kreacija
i romor njihovih razgovora. zaustavljamo se na tren
i dogovaramo susret na Britancu.
Podne je. Trg je prepun prohujalog vremena.
Mnoštvo ljudi. Gledaju, dotiću porcelanske figure,
kristalne čaše, antikne satove, sefore, slike, knjige.
Raspituju se, ostavljaju krhotine neke prošlosti
ili kupuju djeliće nečijeg umijeća, titraje nečijeg sna.
Na licima sjaje osmijesi, šire se mirisi sapuna,
šampona, parfema, ugoda se slijeva u ugođaj
osunčanog vremena.
Melodija glasova, riječi iskrene opomene,
u neslaganju kultura osjetila i osjećaja,
riječi sudkinje, braniteljice i prvednice.
Nema suvišnih riječi, njima putujemo minulim
sadašnjim i dolazećim trenucima ne napuštajući
mjesto pod podnevnim suncem, daruju oprost
i utjehu, suze i radost, zbilju i magiju zagrljaja.
Dijana Jelčić
|
