U vlaku prema jugu...
..Slobodan, tek s trhom ljubičasta dima,
Ja, što provom param rumen zid visina,
Nosim omiljena jela pjesnicima
Od sunčevih trava i azurnih slina,
Koji hitam, posut iskrama planktona,
Luda daska s pratnjom hipokampa tamnih,
Dok pod maljem Srpnja pada poput zvona
Tamno-modro nebo u vir voda plamnih...
Arthur Rimbaud ... Pijani brod
U glavi mi je panoptikum želja, kao u muzeju voštanih figura,
dok pijana lađa jedri pučinom velikog oceana sna
cijeli se svijet sakrio u orahovu ljusku
Čujem olujno tužno zvono, nad morem svjetle tri sunca,
trodimenzionalnost sudbine, visina, širina i daljina.
Živio si daleko, jako daleko, nije te mogla dirnuti
moja uspomena na prašnjavi peron i zenit
onog davnog ljetnog dana.
Putovala sam Rimbaudovom pijanom lađom,
bila usamljeno ljudsko rebro bez osjećanja sebe u sebi.
Iznenada iza tame horizonta izranja četvrto sunce,
osjetih misaonu moć putovanja kroz vrijeme.
Bio si dječak, bila sam djevojčica, crkveno zvono
je objavilo podne toga dana. a ti si u moje grudi
očima boje sna utisnuo ritam tvog srca.
U vlaku prema jugu,
oćutih promjenu ritma srca
izronih iz utrobe neosjećanja i
osjećajući sebe osjetih tebe,
vidjeh moj lik u tvojim očima...
Dijana Jelčić
|
