Iluzija nije opsjena...
Bila je to noć usidrena nad bezdanom ništavila,
sjetih se, bezdan je nemilosrdan, osjetih strah,
zaustavih se na litici spoznaje,
iza mene ostade šuma izgubljenih nadanja.
ispred mene livada iz sna, lječilište umornom srcu,
uranih u davno odsanjane iluzije, svaki san,
ponekad bremenit, izranja iz podsvjesti, a podsvjest
nije đavolje čudovište, nego lumin životnih odluka,
odlućih se za izmišljaje uma, oslobodih se
straha od sužanjstva opsjenama.
te noći u lucidnom snu vidjeh plahu svjetlost
jednog izmišljaja, na žrtveniku zbilje plam
odsanjane voštanice života, moć iskona
sliven u san pun tebe i mene.
izmišljaj naše životne svijeće
Dijana Jelčić
|
