Srce vrišti...
Jutros smo uz prvu kavu prolistali album fotki
prohujalih godina. Osmjesi, zalaz sunca
nad morem nas vratilo u 2019-u., izgovorio si
nema više dijeljenja na tvoje i moje slavlje
suma naših zajedničkih ljeta je bila143
jučer je zbroj bio 153.
Željela sam ti darovati ručak s okusom mora i
mirisom štrudle od jabuka.
A ti si meni darovao gozbu s prijateljima,
iznenađenje izgovoreno u podne,
skuhano ćemo jesti sutra, idemo u
Školjku na nedjeljni ručak.
Dočekali nas osmjesi, buketi cvijeća,
zagrljaji i pregršt želja. Nekoliko sati radosti.
Kako ti je ovo uspjelo? upitah.
Njihovo divljenje ideji zajedničkog rođendana,
rekli su bili ste i ostali drugačiji od drugih.
U toj navali veselja smo zaboravili fotkati,
sjetih se.
Uspomena ostaje u galeriji pamćenja,
smirio si me.
Svanulo je sunčano jutro, poziva u radost dana, a srce vrišti jedno veliko hvala i tebi i njima!
Dijana Jelčić
|
