U zrcalu zbilje...
Čeznem da upotrebim najdragocijenije riječi što imam za tebe; ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom. Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moje strahove. Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo. Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moja bol vječito sviježa.
Rabindranat Tagore
Rastužio me Tagore, potražih radost u djetinjstvu,
iz crno bijele fotografije me promatra djevojčica
u svijesti šumi more i nonićev glas,
priča o Dijaninu gaju, o svetoj šumi u drevnoj Italiji,
o Vergilijevoj Eneidi, o posjedovanju zlatne grane
i objavi ljubavi…
između onda i sada galerija vizija snovitih obzora,
vedrina i živost i radost susreta,
ti… posljednji u slijedu privida i prvi u zrcalu zbilje…
jedna zvjezda je padom dotakla tišinu,
rodila se ljubav!
Dijana Jelčić
|
