Ispreplitanje...
U rebusu svijesti misao, apsolutnost ne postoji,
mjenjamo se iz trena u tren..
Događalo se vrijeme snovitosti, lutali smo galerijom nutrine,
izložbom osjećajnih slika sami sebi promovirali ljubav,
oslobađali se ustaljene strukture razgovora,
slijevali je u lepršavost metaforike, širili granice razumljivosti,
uramljivali naše vrijeme u igru s nemogućim, u spajanje nespojivog,
u novonastajuću naraciju svijesti, u življenje etike i estetike,
a melankolije preobražavali u mudrost radosti…
Rušili smo stara obličja, stvarali nova, istoznačni zov različitosti,
negacija jednoumlja i nametnutih konvencija, dočekali svanuće istine,
prisnost bez prisutnosti bilo čega drugog, bez traganja za plavim daljinama,
bez razarajuće žudnje za dohvaćanjem nedohvatljivih vanzemaljskih impresija.
One su tu, kao primarni dojam u blagosti sudbine koja nas
je obdarila blizinom, u osmijesima prijatelja, u impresionizmu
naše svakodnevice, u širini poimamja naših bdijenja u snovima.
Finnegans wake, James Joyce... teško prevodivo štivo. Radnja se događa za vrijeme sna, teško je otkriti značenje same radnje, pojedinih rečenica i novostvorenih riječi... Quark, taj naziv je fizičar Murray, posudivši riječ iz Joyceova romana, uveo u znanost kao česticu podložnu jakom međudjelovanju. U našim lucidnim snovima postoji ispreplitanje snovitosti i budnosti.
Dijana Jelčić
|
