Možda to ipak nešto znači...
GERUDIEL
Kad govoriš, oprezno biraj riječi.
Nekad je važnije ono što se prešuti od onoga što se izgovori.
Istraži granicu slobode i odredi pravu mjeru.
U molitvi i razgovoru, u radosti i žalosti,
Između onoga što je previše i premalo, preglasno i pretiho
Zlatna je mjera tvoje duše.
Edit Glavurtić
Rekli su mi, sretni ljudi nemaju prošlost, upitah
što je prošlost? skup minulih događanja!
to nije prošlost, to je život, nisam im vjerovala
sretni tek srcem u koroti za nekim osjećajem,
požele otkriti dobro skrivani ožiljak,
neke davno zaboravljene tuge,
neke zaliječene boli.
Zaliječene boli?
Upitah se i osjetih sumnju u moje vjerovanje.
Možda to ipak nešto znači?
Jesen se uvlačila u tihe odkucaje ljeta,
suze neba su ispirale pijesak i sol s tijela,
a sunce nas je napuštalo ranije nego prije.
Bili smo izgubljeni, zalutali, zarobljeni, sami
u labirintu strahova, u kaosu izgovorene istine.
Preživjeli smo zajedno vrijeme tihog umiranja,
onda suočili sa suncem, dozvolili da probudi
osjetila, da zaliječi rane i bolna osjećanja,
Osjetih, sretan čovjek nema prošlost,
ona je vrijeme od stoljeća sedmog,
križarski i svjetski ratovi, urote,
revolucije, umiranja za ideje,
za ideale, za zagrljaje i
snove pod dugom.
Sretan čovjek živi život, ima sjećanja i buket tužnih i radosnih uspomena.
Dijana Jelčić
|
