Pobjednica...
Progonila me misao, pratila kao sjena,
odzvanjala kao eho, a onda tišina.
opovrgavala samu sebe, dokazivala znatiželjom,
hvatala svijest. Nije puštala, gušila,
zasjenjivala sve drugo. Pokušavah je odagnati,
promatrah komadić plavetnila iznad prozora,
koncentrirah se na igru sunčanih zraka
na zaslonu računala. Uzaludno.
Misao je bila jača.
Puštah glazbu, tonovi klavira me smiruju,
ali misao nije dozvoljavala mir.
Predajem se, dozvoljavam da me obuzme,
i ona postaje podatna istina koja smiruje.
Želim je pretočiti u štivo, osmisliti,
ali slutim nagovještaj neostvarivosti,
neizreciva sam, nečitljiva sam, ne ispisuj me,
za koga me pretvaraš u bojanku
kičastih boja, sladunjavih mirisa, ushita sreće.
ljubavnih zanosa, tugaljivih stanja, a zaboravljaš
da si žigosana osmjesima i suzama praotaca,
tajnovitom šifrom tvoje osobnosti.
Ja sam samo misao zaustavljena u
prolazu kroz tvoju spoznaju da zaustavim
pretjerano djelovanje u izričaju o onome
samo tebi važnom...
Proglasih je pobjednicom u sukobu s mudrošću uma.
Dijana Jelčić,
|