Soba s pogledom...
Jučer još snena otvorih prozor, udahnuh miris jeseni,
vjetar s juga se igrao suhim listićima, trag sunca
obasjao vrtlog, pričinilo mi se bezbroj kolibrića
pleše nad mostićem mog izmaštanog privida.
Ubrizgana uzdahom rođenja jesen u meni
bdije sanjarijama. Čujem muk nestajanja
u snu do ponovnog rađanja u budnosti.
iz mahnitosti ljetne vreline uranjamo u blagost
rujanske svježine i lutamo gornjim gradom,
Strossmayerovim šetalištem do klupe
i Matoševe ozrcaljene jesenje idile.
Dijana Jelčić
|
