Let iznad oblaka...
”Dobra pjesma je veliki doprinos realnosti. Svijet više nikad nije isti nakon što u sebe primi još jednu dobru pjesmu. Dobra pjesma pomaže da se promijeni oblik univerzuma, da se proširi svačije znanje o njemu samome i svijetu oko njega.”
Dylan Thomas
Dogodilo se jedne rujanske noći, davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Probudio me zvuk telefona i njegov glas, pjesma Zvonimira Goloba
i pitanje kad dolaziš?
Kad želiš?
Kad se jesen ozrcali u krošnjama bijelih breza, vodomar lovi ribu
i nosi je na dar svojoj miljenici, a dolina tone u smiraj.
Let iznad oblaka, na nebu smjena godišnjih doba,
zagrljaj i osmjeh dobrodošlice u zračnoj luci,
pod sunčanikom vremena put u dolinu zelene rijeke.
Vodio me stazama svoga djetinjstva.
Slušah priču o porijeklu.
U suzvučju romora kapi i vjetra sonata sunoćju.
Mirisima obranog grožđa i pokošene trave,
sa obližnjih obronaka, se spuštao suton.
U viru osjećanja promjena ritma srca, buđenje usnule žudnje.
Sunce je gasilo fenjer budnosti, nestajalo iza svetog brda.
Srebro mjeseca se odmatalo na njegovom čelu.
Vidjeh ljubav u očima, u pogledu koji razumije,
u srcu koje tumači, na dlanu koji miluje, u ruci koja grlli,
u oazi mira i spokoja se zrcalilo san uramljen satenom noći.
Brojali smo daleke zvjezde.
Dijana Jelčić
|
