Proturječja...
U budnosti nepobitnost snova o plavim daljinama,
neopozivost prolaznosti i obrisi neprolaznih
sanjarija.
Uspinjanje Jakovljevim ljestvama,
obnavljajuća iluzija.
Sazrijavnje pod Platonovim nebom,
vječna utopija.
Misao nemoguće čini mogućim,
slijedi da Vincievu zamisao,
izmišljajem kvadrira krug
odživljenih navika.
Zarobljeni u kvadratu apsurda,
iz uspomene dozivamo
smisao, naša mahnitanja
neotrovana svrsishodnošću.
Reci mi osmijehom. Šta?
Jesmo li odrasli? Nismo!
Paradoks našeg
vremena.
Dijana Jelčić
|
