Samo po sebi...
Odsanjah djetinjstvo u kukičanim haljinama
i bijelim dokoljenicama, mladost u maloj
crnoj haljinici ala Coco Chanel i lakiranim cipelama,
u zrelost zakoračih u trapericama i tenisicama.
Kinezioterapija i položeni tečaji psihoterapije
na Jung institutu mi u Švicarskoj darovaše dozvolu
za otvaranje privatne ordinacije i radno odjelo,
trenirku i tenisice.
Kiša i hladnoća, odlazak po dogovorenom terminu frizerki
i povratak kuči, u kuhinji kaos, neopran lonac, tava, noževi,
upaljena pečnica i omamljujući miris.
Zdenko je majstor je od delicija,teleći file u omotu od pancete
i sitno narezanog povrća, umak od vrhnja i šampinjona
servirano u špageti gnjezdima. Gozba za nepce,
ali pranje suđa mu je strano.
Poslije podne uz kavu moj tiramisu.
U tišini sobe udaracima klatna zidne ure odzvanja minulo.
Ostaje davno mi darovana bijela ruža, fotografija iz mladosti
i slijed dnevnih mjena, suton, noć, ponoć, svitanje, zenit.
samo po sebi obnavljajuće svjedočanstvo prolaznosti.
ždralovi, glasnici proljeća, odlaze ka toplini, volim jesen, a radujem se njihovom povratku
Dijana Jelčić
|
