U jednoj ruži...
Rekao si mi jedne noći našeg naglog ljeta
da je pored tebe prolazilo mnogo mladih žena,
nježnih žena, lijepih žena ostvaljajući na tvojoj koži
tragove, male zareze slične fjordovima o koje još uvijek
udaraju valovi sjećanja.
A onda sam došla ja glave pune tužnih leptirica koje si ti
jedne noći oslobodio iz okova srama. Zrak je mirisao na more,
a ja sam željela osjetiti plimu ne znajući da sam u osobnim lancima
godinama prolazila pored vala zanosa ne vidjevši ih. U tvojim rukama
osjetih ostatke djeteta u sebi. Spoznah zabludu, oćutih krivnju za sva
prohujala odustajanja, sve minule boli, sva tugovanja.
Iznenađena svježinom zore poslije sparne noći ponavljah tvoje ime
kao da je izmišljeno samo za mene. Osjetih te kao rastopljeno zlato,
kao sunce nad livadom iz sna i pupljak jedan planu za sve umrle ruže.
U jednoj ruži danas miriše mnoštvo prošlih ne otvorenih pupoljaka.
Dijana Jelčić...
darovane mi fotografije... Jasna Marcelić i @Lastavica
|
