Njima s ljubavlju...
Život svakog čovjeka je put ka samome sebi, pokušaj jednog puta, nagoveštaj jedne staze. Nijedan čovjek nikada nije on sam, ali svaki teži da to postane, poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako umije. Svatko nosi do konca ostatke svog rođenja, sluz i ljušturu jednog prasvijeta....
Svima nam je zajedničko porijeklo, majke naše, svi mi potičemo iz istog ždrijela, ali svako, kao pokušaj i hitac iz dubina, teži vlastitoj svrsi. Mi možemo razumijeti jedan drugog, ali svako od nas može protumačiti samo sebe samog.
Herman Hesse
Djetinjstvo, ispit zrelosti, vrijrme bezbrižne mladosti,
prva ljubav, godine studija, diploma. tužan rastanak
i 1974 bjeg u nepoznato, u traganje za izgubljenim
sebstvom.
majka mi je šaputala uspavanke heksametrima
i poezijom drevnih sanjara, budila riječima
sreće zlatne, srebrne, sreće
otišla je s šapatom na usnama... miruj u smrti se sniva...
2024, brojala sam jeseni, redala ogrlicu tuge i sreće
i pronašla sebe u sebi. Pokušavam se i protumačiti
Govorom razotkrivam ranjivost istine,
otvaram škrinju tajni, skupljam krhotine srca,
zazivam tišinu minulog, opraštam sebi i
molim pomilovanje za nas griješnike.
sada i u trenu smrti naše.
Danas je Mala Gospa, slavim njeno rođenje i imendan moje majke.
Njima s ljubavlju tihujem jedno veliko hvala.
Dijana jelčić
|
