Idem u pekaru...
na obodu lazurnog pehara smo ispijali noć,
odsanjali utopije, civitas solis, atlantidu,
jutros u sobu uranja komadić Sunca,
san se slijeva u život, budnost nas
omata toplim zlatom i hrabri
prisutnošću u svitanju mladog dana.
Između jučer i sutra, minulog i budućeg
odlazečeg i dolazećeg, dvije nedodirljivosti
u tkivu zbilje, u dašku vjetra čujem gugut
ku- puj- kruh, ku- puj- kruh...
Idem u pekaru.
Dijana Jelčić
|
