Prvi rujna...
ANTONIO FEIJO (1860-1917) PORTUGAL
SERENADA
O zvijezde jasnih noći, budite budne! Mjeseče, laganije sjaj, laganije!
Pustite je da spava, pustite je...
Ptice, stišajte se u starom šumarku! Tišino, pjeno koja cjelivaš žale!...
Pustite je sanja... mene sanja... da spava, pustite je...
Polakše pirite, klonuli povjetarci! Zalijte je mirisima, preplavite je!
Teškim mirisima uvelih magnolija! Pustite je da spava, pustite je...
Pretvorite se u kristal, suze noćne, i u drhtavo biserje ovijte je,
padajte spokojno Pustite je iz plavetnih urni! da spava, pustite je...
sjećam se prvog rujna 2013 te godine, bila je nedjelja...
prijepodne smo šetali gradom...
Martićeva, Jurišićeva, Jelas polje, Bogovićeva, Cvjetni trg...
Britanac... susret s prijateljima... piće... ugodni razgovori
i natrag kući preko stare Vlaške...
miris odlazećeg ljeta budi sjetu, u sobu je uranjao suton,
prebirali smo po sjećanjima, oplemenjivali zbirkom
svjetske ljubavne poezije,
svaka pjesma je uspomena na neki davni trenutak,
kolajna kojom se sidrismo u zbilji, zbirka slika
ukoričenih u prastari uvez tankoćutnosti,
pjesmama razotkivasmo nutrinu do nagosti.
upitah,
hoće li sjaj mjesečine noćas obasjati prozore?
hoćeš li ga morati zamoliti da laganije sjaji?
smješio si se, pronašao pjesmu,
„O zvijezde jasnih noći, budite budne!
Mjeseče, laganije sjaj, laganije!
Klinčaci, makovi, ruže sagnite glave!
Pustite je da spava, pustite je…“
pred san vidjeh cvijeće pognutih glava, pjenu kako cjeliva žal,
osjetih klonuli povjetarac, dodire kristala iz plavetnih urni i
sa džamije dolutao miris magnolije...
Da, dogodilo se prvog rujna 2013- te godine!
Dijana Jelčić
|
