Jučerašnji ručak...
Restoran zlatna školjka u Martićevoj, savladivih pedeset koraka od naše kuće, nad nama ventilatori razgrću vručinu, pred nama špagetada od morskih plodova i miris mora. Fotografije su iz vremena mirnih nemira, razgovarali smo osmjesima.
Promatrala sam osmijeh na tvom licu, dinamika tvog pogleda je ocrtavala bliskost.
Osjetih kako bitak tvog privida dotiće moj u vidokrugu prepunom sunčanih struna,
začuh zavjet izgovoren na oltaru otajstva ljubavi, uranja u ovo ovdje i ovo sada.
Nezaustavljivo kazivanje misli kao u danima prvih susreta.
Iza spuštenih trepavica vidjeh uzbuđenje u kojem živiš,
na koordinatama trenutka ucratne dimenzije disanja i ritma srca.
To mjesto ne postoji na geografskim kartama, ali ima tebe i to ga
izjednačuje s mojom zbiljom, toliko je stvarno da osjećam njegov miris
vidim njegove boje, kušam okus njegovih plodova i ćujem romor postojanja.
Razgovarali smo o ljepoti plavih daljina... …
Dijana Jelčić
|
