Makovi i kamen...
“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.” – Mak Dizdar.
kada sam davne 1986 prvi put bila na groblju kamenih spavača osjetih moć Dizdareve zbirke...
Kameni spavači sanjaju i kazuju nam svoje snove.
....Ti poznaješ samo one puteve
Što prolaze od srca I oka
Ali to nije sve
Ima puteva što su se ispružili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
Bez voznog reda
Bez vremena
I roka .....
Hercegovina je to, krševita zemlja, majka koja svoju djecu hrani ponornicama,
a Suncem oplemenjuje kapi nektara. Neizrečenost ponositosti se širi vjetrom i
uranja u slučajne prolaznike kamnjarom. U krošnjama lipa, breza i tužnih vrba
šumi neizgovorena zakletva vjernosti i postojanosti u bolu i sreći.
kada doživiš Stolac, Dizdarevo rodno mjesto, osjetiš dušu kamena,
pjesnici odrasli na kršu, kamenu i draču pišu srcem o disanju kamena,
razumjela sam tu neraskidivu vezu kada sam vidjela kako vino
raste iz kamena, kako makovi i kamen stvaraju livadu iz sna...
Dijana Jelčić
|
