Sjećane kao san...
Jedno davno ljeto na azurnoj obali. Mi i prijatelji na plaži
Forum, s kafeterijom, restoranom i modnom pistom.
Gledali smo reviju lijepih žena u badekostimima,
pareima, haljinama za plažu, izgledale su kao
večernje uz bljeskanje nakita i diadema.
Naše vrijeme Pariza, lutanje trgovima cvijeća, ptica, knjiga,
šetnje obalom Seine, zagrljaji na mostu Mirabo, zalasci
sunca na vrhu Eifela, slavni na groblju Pčre-Lachaise.
na paleti uspomena sjaje boje naših naglih ljeta i
bjelina dana strahovanja, ne bježimo od bolnih
istina, od sučeljavanja sa uraganima sudbine…
poezija suza ispire tuge i daruje povratak
u carstvo neumitnog pamćenja.
.
Promatram stare fotografije… tempi passati… lice i naličje zbilje… ostalo je sjećanje kao san...
Dijana Jelčić
|
