Zahvala njoj...
"zahvalimo njoj... nepresušenom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše, Njoj , stablu koga sve bure ne iščupaše, svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz vjekove po njoj prosu... njoj čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše..."
Ivan Meštrović
Dogodilo se na današnji dan 1986 u Međugorju. Nekoliko kuća i crkva pod brdom ukazanja.
Blještala je nevidljiva istina, objava ljubavi utkana u zrcaljenje vjerovanja.
Gospino uznesenje ka nebeskom Jeruzalemu.
Još uvijek čujem zvuk udaraca klatna o bronzu crkvenog zvona. Poziv na misu večernjicu.
Na oltaru svijeće i bijeli ljiljani, znamen njenog bdijenja nad nama smrtnicima.
Prije 38 godina, bez današnjeg glamura, osjetih snagu svetišta u dolini zelene rijeke,
tamo pod Svetim brdom doživjeh začudni mir u srcu.
Tri godine kasnije, na dan vjenčanja mi rekoše... na dobro si Gospu pozdravila... zahvaljujem njoj...
Pijem kavu i sjećam se.
Dijana Jelčić
|
