Venerino vrijeme...
Po Majanskom kalendaru 11. kolovoza 3115. godine pr. Kr. je zasjala Venera.
Suton na Lovrijencu, čekali smo padanje lazura noći
i dogodila se ljepota puna zvjezdanih šapata.
Slavi li dinastija Perzeida rađanje ljubavi?
ti gledaš u nebo i šutiš.
Uranjamo u Venerino vrijeme.
Smiješiš se.
tisućljeća zgusnuta u prolaz između tvoga
i moga svijeta, u ničijoj zemlji, na vrhu svijeta.
Ne mogu zaboraviti lutanja labirintom smijeha,
ukrasni lovor, vijugavi put ka izlazu, skriveni
izvori grohota do izlaza, Na vratima veliko
ogledalo, naša nasmijana lica, iznad nas
titrajima Perzeida nasmiješeno nebo.
Iza misli slika davnog kolovoza u Parizu,
iznad tornja nebo puno Lovrinih suza,
izgovorih želju, ostvario se san.
Susretao sam te u snovima.
Sanjala sam te.
Rascvjetani nebeski perivoj, plesom zvijezda
uranjamo u Venerino vrijeme.
Dijana Jelčić
|
