Bezuvjetna zbilja...
Umijeće samotno i zanat svoj
Ja vježbam u tišini noći
Kad samo mjesec nebom bjesni
A ljubavnici u postelji
Sve svoje grle muke,
Kraj raspjevanog svijetla trudim
Ne za tišinu niti hljeb
Ni da se gizdam ni da tržim
Dražima
Bjelokosnim pozornicama
Za priprostu tek plaću radim
Najtajnijeg mi srca.
Dylan Thomas
Prevod: Nikica Petrak
Između nekad i sad, u održivosti umnih zbivanja,
katarza duše, tragedije antičkog vremena,
ishod… odluka bogova.
Bila si pripitomljena mislima, neprisutna u trenutku.
Razoružala sam srce, postala plijen uma,
promatrala let ptica, odgonetala zakone gravitacije.
A onda se dogodila ljubav... smiješiš se.
Ljubav je razoružala razum!
kao što reće Terencije homo sum, nichilhumani a me alienum puto,
da, čovjek sam, ništa ljudsko nije mi strano.
priznaješ, sklona si svim ljudskim slabostima?
da, sve mane nosim u sebi, neke pripitomljujem srcem,
neke obuzdavam voljom, nekima dozvolim djelovanje.
Koje su to?
neorganiziranost, kaotičnost misli, nagomilavanje riječi, prkos,
tvrdoglavost, noćna lutanja ka zvijezdama, ludost maštarija.
U tvojim očima ognjilo smislenih maštanja.
Ti razbijaš kliše uvjetnosti, osmišljavaš bezuvjetnu zbilju.
Park fra Grge Martća kvartovska oaza bezuvjetne zbilje. sloboda slabostima...
Dijana Jelčić
|
