Naslutio je...
Rabindranath Tagore, 7. svibnja 1861., Kolkata, Indija
7. kolovoza 1941., Kolkata, Indija
LJUBAVI, stupi na stazu mojega vrta.
Prošeći uz gorljive cvjetove što se tiskaju pred pogledom tvojim. Ostavi ih iza sebe pokatkad zastavši zbog neke slučajne sreće koja, odmah zgasnuvši, poput nenadanog čuda zalaza zablista. Jer ljubavni je dar stidljiv, nikad imena svojega ne zbori, leprša skriven sjenkom, širi groznicu sreće prašnjavim putom. Prestigni ga ili ga zauvijek izgubi. Ali dar koji se može dosegnuti samo je krhki cvijet, ili svjetiljka treperava plamena.
U spomenar mi je 1959 učiteljica upisala... I dok hodamo po cvijeću nismo sretni jer nam prijeti oluja... tada tu Tagorinu misao nisam razumjela. Život je učinio svoje... osjetila sam njenu moć. Tagore je već u djetinjstvu ostavio trag u mom odrastanju.
Ti tražiš radost u svijetu oko sebe. Zar ne znaš da radost može rasti samo iz dubine srca? Tagore ti šalje poruku, rekla mi je mama dok sam oplakivala prvu ljubav...
Mali pupoljak rastvara latice govoreći: "O dragi svijete, nemoj uvenuti!"
rwkoh misao Tagore. Ti snagom pamćenja oživljavaš uspomene.
Ti glasom razbijaš sliku zbilje, sjeme si još nepostojećeg
privida u mojim očima.
Iz tvog glasa izranjaju značenja, nepojmljivost stvarnosti,
slike s nepoznatim djelovanjem.
Ono što nam je potrebno da bismo bili slobodni jeste ljubav;
ona ima snagu s radošću nositi breme svijeta. Tagore
potvrđuje našu istinu.
Razgovarali smo i promatrali deltu Neretve, ljepotu rukavaca.
čujem lelek sebra u sebi, vidim imaginaciju kmetovanja
nečem nepoznatom, naslutio je moju misao i upitao
Dijana Jelčić
|
