Te divne godine...
Lovac u žitu, roman o odrastanju i svemu što ono nosi sa sobom: pretjerano razmišljanje i spoznavanje svijeta i života, otkrivanje zakonitosti u odnosima među ljudima, prštanje emocija i neizbježan, poslovičan bijeg od stvarnosti, kuće, obitelji. Knjiga je bila zabranjivana kao školska literatura, mi buntovnici bez razloga smo ipak čitali. Po uzoru na naš mladalački brevijar "Lovac u žitu" javljala se "proza u trapericama". Gutali smo romane Čangi off' gotoff, Kužiš stari moj, Zagrepčanka.
U gimnaziji i na faksu, hvala profesorima, smo učili misliti o titrajima struna, plesu fotona,
teorijom relativnosti naslutiti četvrtu dimenziju, pomak u prostor- vremenu. u fraktalnoj
geometriji nove dimenzije, u djeljivosti atoma, u eletronima vječno gibanje.
Znači nema čvrste živuće mase, sve je energija.
Ptam te kako osjećati energiju? Tek misaono? osmijehuješ se mom mudrovanju.
Misaono zamišljam igru pitanja i odgovora u zagrljaju lijeve i desne strane mozga,
lepršaju leptiri reljefom tajnovite sive tvari, zaustavljaju se u usjeklinama pamćenja,
raznose sjeme ljubavi perivojem spoznaje, događa se igra misli i osjećaja kao koraci
tanga na sceni života, dodir dviju silueta na obali oceana snova, sanjam, da živa sam,
iz koprene iluzija izranja srce, osjećam igru klijetki i pretklijetki, rađanje ritma osjećajne
stvarnosti, krv se slijeva venama, uzdiže arterijama do misaonog režnja, do vrulje izričaja,
Jesmo li bili buntovnici bez razloga?
Ljubav prema umjetnosti, literaturi, znanosti, filozofiji, ljubav je širila horizonte,
putovali smo, upoznavali druge zemlje, gradove i ljude, postajali građani svijeta.
zbrajam naše zajedničke godine, ljubav je energija, ne gubi se, samo mjenja oblik...
da, divne su to godine
Dijana Jelčić
|
