Galebov let...
A.P: Čehov...
Čehov piše 1895. godine, dramu »Galeb« o kazalištu, književnosti, nepremostivim razlikama između stare i mlade generacije, ljubavi prema umjetnosti. Glavni lik »Galeba« je poznata glumica Irina Arkadina koja s ljubavnikom, književnikom Borisom Trigorinom dolazi na imanje svoga bolesnoga brata Sorina. Na imanju Irinin sin Konstantin Trepljov želi postaviti predstavu, pokušavajući pronaći novi kazališni oblik, no majka nema razumijevanja za sinovljeve pokušaje.Drama Galeb predstavlja prekretnicu u razvoju ruske drame uz odstupanje od scenskih tradicionalnih formi. Kao "nova drama", Galeb nosi promjenu koja se ogleda u odricanju od teatralnosti i stišavanju dramaturgije, pri čemu se bogatstvo radnje, zbivanja, karakterističnih za klasičnu dramu, zamjenjuje bogatstvom emocija i promjenama raspoloženja. Djelo iz tog razloga na početku nije dobro prihvaćeno od strane publike, no s vremenom je postalo jedna od najznačajnijih Čehovljevih drama.
Čehov sam, kao odgovor na loše kritike u jednom svom pismu kaže: "Pišem sa zadovoljstvom, mada strašno odstupam od normi scene. To je komedija u kojoj ima tri ženske uloge, šest muških, četiri čina, pejzaž (pogled na jezero), mnogo priče o književnosti, malo radnje i gomila ljubavi."
Druga važna tema su partnerske veze koje su nesretne. Maša je zaljubljena u Konstantina, Konstantin u Ninu, daruje joj ustrijeljenog galeba i govori da je ustrijelio tog galeba isto kao što će uskoro ustrijeliti i sebe, jer ne može podnijeti da ga ona gleda ga hladnim očima. Nina je zaljubljena u Trogina. Trigorin je tu između Irine i Nine neodlučan, dok je Medvedenko, pristojan, vrijedan i dobročudan mladić zaljubljen u Mašu koja ga odbija zbog ljubavi prema Konstantinu. Na koncu se udaje za njega, vjerujući u zaborav neuzvraćene ljubevi.
predstavu sam gledala kao dijete u dramskom kazalištu Gavella... Mašu je igrala moja mama Vesna Starčević...
Premijera: 11. travnja 1962.
Izronih jutros iz snovitih mreža, na radiu Oliver pjeva
Lipo mi je, lipo mi je
na lažini suvoj ležat
na osami blizu mora
nad pučinom tebe gledat
moj galebe.
Tebe gledat s' tobon letit
povrj svega nimat straja
pa prkosit svakoj buri
i neveri ča sve vaja
moj galebe...
Na osami blizu mora
dok se sunce zemlji smije
slušan tebe kako kličeš
lipo mi je, lipo mi je
moj galebe...
poziva me na mjesto događanja. Dva galeba i dvije istine... Oliverova je radost.
Kod Čehova tužna veselost u zavjetrini okrutne istine. Ljubav lebdi u zraku
kao Galeb kojeg ubija neuspjela žudnja za slobodom u daljinama tek
izmaštane zbilje. Pucanj.na kraju predstave, Konstantinova istina.
Katarza se događa u samom sudjelovanju u onome što se
odigrava na sceni.
To je Čehov darovao publici.
Dijana Jelčić
|
