Kritika zvjezdanog neba...
Dogodilo se na današnji dan... 25. 06. 2014.
Utorkom u Potepuhu kod Marijana Grakalića - dinastija Jelčić .... tko je falio je falio ... Večer ljubavne poezije, nogometne poezije (nisam ni ja znao da postoji) koja je dovela (na neku foru) do erotske poezije a, ista je nekako povezana s mačorom imena Mačak ... koji je pak proveo seksualnu revoluciju u Švicarskoj te morao pobjeći od kastracije u emigraciju ... i dobio knjigu sa svojim imenom u naslovu ...
Kažem ja .... tko je falio je falio ...
Tomislav Čuveljak
Bila je to zvjezdana zagrebačka noć. Na terasi Potepuha prijatelji, Marijan i mi. Razgovor je bio ugodan i kreativan. Sjetili smo se i van Goghove noći. Pod zvjezadama smo kazivali naše sudbinske pute, čitali naše do tada napisano. Nogomet je, kao i ovih dana bio tema, Zdenko je to nazvao poezijom vremena. Smijali smo se. Mačor zvan Mačak i njegov bjeg od krađe muškosti. Na kraju razgovora smo se umirili i dozvolili zvijezdama da nam govore tišinom. Svjedočanstvo naše nedjeljivosti od njih. Slušali smo nekoliko trenutaka i čuli kritiku zvjezdanog neba
Danas ona djeluje, razmišljam, osjećam nesuvislost htijenja, posjednika uma nezrelog za himnu sreći, ljubavi i životu. Ispijam udahe žudnji za moćnicom lirskog izričaja, ćutim plahost mnijenja, neumilnost istine. Didaktika pjesništva je težak put ka osmišljavanju emotivnosti, koračanje okrutnim jutrima osjećanja, nemilosrdnim sutonima osjećaja. Pobjeda je zaobilaženje drumova količinskih podbačaja, ponavljajućih metafora koje s vremenom gube snagu.
Možda je istinski put ipak seksualna revolucija mačora Mačka, bjeg od zakona koji sputavaju slobodan hod. Tek svjesni da niotkuda ne postoji dosežemo ono značajno kamo želimo dospjeti, tek priznanjem učinjenih grijeha, odmorima na krajolicima kritike zvijezda stižemo do oaze osobnog izričaja.
Možda, ne znam, još uvijek nisam pronašla prikazivanje kojim bih opjevala lepet leptirovih krila zarobljenih u mreži uma, još uvijek nisam ostvarila opisivost kojom bih oslikala let kroz snove, još uvijek se samo igram riječima lebdeći kroz kraljevstvo literature, sanjajući trenutak moje deskripcije.
Dijana Jelčić
|
