Svetkovina suza...
Mala, velika moja...
Večeras ćemo za njih voljeti
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti....
Izet Sarajić... Sarajevska ratna zbirka.
Povečerje se razlijeva tišinom. Sunce šuti, nebo najavljuje svetkovinu
zvjezdanih suza, na žalu bisernice otvaraju srca, daruju zatomljeni
privid poroda ljepote, na oltaru sunoćja sjaj Venere, u mojoj kosi
lahor tvoga glasa, u tvojim očima suza,
u bezdanu zločudnog vremena čujem jeku tvog šapata, osjećam
bujanje novih osjećanja i budi se noć, tišina puca, ruši planine,
rađa oceane, valovi dodiruju hrid, ubijani su nedužni,
na bojišnicama umiru vojnici. Nema ih. A mogli su biti očevi.
dan odlazi, Izetova pjesma je izazov, pitaš me hoćemo li večeras za njih voljeti,
u tvom glasu titraji sonate od snova, krhkost minulih godina oblikuje snagu ljubavi,
voljeti za njih je moć življenja. Nećemo ih oplakivati. U čemu je moć suza?
pitaš me očima punih zvjezdanog neba.
Daruju kraj našoj još uvijek bezimenoj priči, krstim je imenom svetkovina suza…
Dijana Jelčić
|