Ostaju valovi...
"U spoznaji o istinskim uvjetima našeg života moramo crpiti snagu za život i svoje razloge za život." "
Simone de Beauvoir
U našim glavama titra replika svemira. Svaka čestica može biti točkica ili val. Neurofiziolozi taj svijet nazivaju univerzum uma. Prije nego je postao svijest možda je bio santa u podmorju ledenoih doba. Srce malog univerzuma kuca nasumično i nesigurno, kao da pati od aritmije. Tu izazovnu misao istraživača univerzuma pobija znalac starog kova i tvrdi Bog ne kocka sa svemirom. Njegovo oko budno prati zbivanja.
Možda?
Duge sjene, bestjelesni čuvari prošlosti i Faustovsko pitanje, „Što je stvorilo svijet?“, odgovor se krije u mogućnostima krošnje vremena, u zavežljaju sna, u sveprisutnost božanske iskre u čovjeku, travki, cvijetu.
Sažeti u kapljci vode, u kapi rose, u struni svjetlosti, u zrnu pijeska, mi tisućljećima zgusnuti u režnju svijesti bdijemo na portama vremena. Ti i ja pretvoreni u misaonu sliku na cvijetnoj livadi nebeskoga carstva, mi vještičji porod na stranicama mističnih knjiga, uzdrhtalo duplo biće sa gozbe bogova, mi stvoreni da služimo i da budemo robovi Olimpa, Panteona i Raja, satrti u materiju kojoj darujemo dušu, stisnuti u najmanju česticu energije koja izaziva umiranje zvijezda, ekspoziju boja, rat galaksija. Mi ljubavnici svjetlosti i mraka, mi sužnji istine, skriveni u trenu svitanja i času sutona, mi vjekujemo na trnovitim stazama ka zvijezdama i umiremo pjevajući, da bi se ponovo rodili pjevušeći istinu o rađanju i umiranju svjetlosti na obroncima sna i jave, u arboretumu snova i moći sadašnjeg trenutka.
Zagrljaj je uskrsnuće pod dodirom tvojih dlanova. Lepršava sva u bijelom boginja sudbine nas vodi kroz džunglu na asfalfu i bodri univerzum uma. Pričinja mi se, bog se ipak kocka s nama. galeb kliktanjem para oblake, objavljuje svitanje. Rađa se novi dan. Dokazuje nepovrat istrošenih čestica vremena.
Ostaju valovi.
Dijana Jelčić
|
