Poklapaju se...
Ak’ od Ante tražiš čuda:
Bol, smrt, tugu on ustavlja,
Napastnika goni huda
Bolne kripi i ozdravlja.
Mora i kopna svaka sila
Moć njegove sluša vlasti:
Stvari, život, uda čila,
On izbavlja od propasti.
Od pogibli koje spasi
Od zla svaki sačuvani,
Kako haran njega glasi,
Neka kažu Paduani.
Uvik slavno hvaljen budi
U tri sobstva Bog jedini,
Koji taka na spas ljudi
Po Antunu čuda čini.
Sv. Antun Padovanski, rođen kao Fernando Martins de Bulhőes (Lisabon, 15, kolovoza 1195. – Arcella kod Padove, 13. lipnja 1231.)
Matoš, Antun Gustav, hrvatski književnik (Tovarnik, 13. VI. 1873 – Zagreb, 17. III. 1914). U Zagrebu, gdje mu se obitelj naselila ubrzo nakon njegova rođenja, pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Nakon nedovršene gimnazije propao mu je i pokušaj studija na Vojnome veterinarskom fakultetu u Beču. Odustao je od građanskog poziva i potpuno se posvetio pisanju i glazbi.
Tajanstvena ruža
U mome tajnom vrtu ćuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka
Oj, snovi mog života, modri krajevi!
Jer duša moja bašta je daleka,
Visok zid je čuva, sfinga i zmajevi,
Tud šeta draga žena, duše jeka,
A njenim bićem struje sveti gajevi.
Zoveš li se Cintija, Sibila,
Kakvoga si lika, ne znam reći,
Znam te kao sebe i nemam za te riječi.
Kao sanak diraš moje zjene,
Ne znam, što si, djevojka il vila —
O, tajno moga vrta! O, ružo moje sjene!
Dijana Jelčić
|
