Prva istina...
Skupljah suze u kristalni suznik skriven u utrobi sjećanja
na lutanja hodnicima minulih vremena, odustajah od
zbilje, izgubih se u lucidnim snovima.
Sanjala sam dodir pijeska i pjene i vjetar nad morem, koloplet zlaćanih niti
i njegove usne ucrtane u sedefu školjke iz oceana snova. U suzvučju nas i
vremena privid susreta, Iza otoka izranja mladi dan, rasprsnuće plama
ukradenog bogovima. Sunce oslijepljuje tminu, osmišljava konačnost.
Mjesec odlaskom odnosi more, na žalu među školjkama, umrla
bisernica, u sedefu suza njenog ranjenog srca. U kaplji sna
disanje zbilje potopljene u osrčju nutrine, osjećanje moći
i nemoći u ostvarenju čežnje za nedosanjanim snom.
Bez riječi sam u lucidnom bdijenju nad žrtvenikom
noći, u sjećanju na bogojavljane i prvu istiniu.
Bog je u očima onih koje volimo!
Dijana Jelčić
|
