Prepolovljeni gradovi...
Bio je rat, bili smo daleko, pratili vijesti, gorili su gradovi, rušile crkve, umirali ljudi.
Moja mama u Zagrebu nije bila ugrožena. To me smirivalo. Tata je u Sarajevu
živio pod granatama, a Zdenkova obitelj u Mostaru, u prepolovljenom gradu,
bez zida, granica je bio srušeni most i Neretva.
Slušali smo baladu Reinharda Meya o Berlinu prije i poslije pada zida.
Došli smo u Mostar posebno označenim putem da ne zalutamo u drugu polovicu.
Samo do rijeke zelenih dubina, neumorne ljepotice sa smaragdima u kosi,
ratnice na bojišnici raspuklog grada, buntovnice u dolini suza, plesačice
s vjetrom dolutalim sa orkanskih visova tuga. Ona, šapat tišine sa
izvorišta ljepote.
Rat je završio, ali ne i podjela grada, kujunđiluk se oglasio,
a vijesti o obnovi mosta prizivale turiste iz cijelog svijeta.
Stajali smo ispred obnovljenog mosta i osluškivali
romor njenih kapi, njen zov i čuli šapat tišine…
Dijana Jelčić
|
