Bukefal...
Bukefal, konj Aleksandra Velikog. Bio je neukrotiv, Aleksandar je gledao pokušaje raznih jahača i shvatio da se konj boji svoje sjene. Prišao mu je koračajući prema suncu, da ne vidi sjene, pripitomitomio je konja, jedino on ga je mogao jahati i jašući rješavao neriješive izazove i mjenjao svijet.
Bili smo mladi, željeli smo rješavati zamršene zadatke i mijenjati svijet,
pišući ga umrežiti u pjesme, u priče, u zamisao ljepše stvarnosti.
Maštajući koračali prema suncu ne okrečući se, nismo gledali
u sjene, pripitomiljavali Bukefala, gasili njegov strah i naše
strahove od zlih jezika, licemjerja, lažnih proroka,
hladnih ratova i mirisa palanke. Slušali smo
zov iskona, zatomili ga u sjećanjima,
sad nas brani od nas samih.
Podne je, koračamo prema Suncu, promijenili smo se,
oslobodili se zlih slutnji i sumnji u dolazeće.
Dijana Jelčićont>
|
