Vjerovanje...
udišem svježinu svibanjskih kiša, promatram raskomadane oblake
i nestanak plejada sa lazurnog beskraja, zvjezdano jato se
spušta na zemlju i zrcali u pjesmi klape Intrade
Svake noći za te Boga molim
pivajuci kamenu i draci
Croatio ka mater te volim
umorna si, samo mi ne plači
Sve ću pisme pokloniti tebi
sve djardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
ja te volim ka i mati dite...
nad oltarom donovine u vjetru suze neba,
nestajuća prošlost i tek naslućujuća budućnost,
pomak vremena, njegova nezaustavljivost, a zbilja zaziva vjerovanje.
Tjelovo... avatar vjerovanja...
Kiši, promatram sive oblake, iza njih se krije utjelovljenje božanske istine,
beskrajna niska vjerovanja, kolajna sakralnih privida, tama nestaje u viziji
svetog sakramenta na žrtveniku vječnosti. Vjetar donosi šapat molitve.
presveto tijelo i sveta krv u kaležu snovida, sveti duh u kruhu svagdašnjem…
Sjećam se procesija, bila sam sretna djevojčica, djetinjstvo uokvireno u
nevinost vjerovanja u ukazanje, sreća utkana u bitak postojanja, koračanje
sunčanom stranom životne staze, povratak u okrilje ljepote, osmijesi na
licima djevojaka... neizbrisivo znakovlje kraj puta ka zvjezdama.
Latice ruža kao avatar ljubavi, mirišljava iluzija u dolini suza, blagdanska radost na obzoru svijesti,
Sretan nam bio ovaj dan!
Dijana Jelčić
|
