Budnost...
Pod sunčanikom izgara dan. Sutonska svjetlost
razotkriva tajnu prolaznosti. Pod kupolom neba
kaleidoskopska igra dana i noći, jave i snova,
snovitost u budnosti je lijepa, a noćni snovi
ponekad postaju okovi nemoći i strahova.
Trebala sam san, mali predah, odmor za umorno srce,
iznenada plesah s kreaturama, zavijao je vjetar juga,
uskovitlao nebo, kreature me bacale, padala sam,
a onda je budnost pozlatila jutro, lišila me straha.
Ružni snovi su bezimena osjećanja otrgnuta iz zaboravljenih
sjećanja, elegije pisane nekom nepoznatom, nekom strancu,
tužaljke i žalopojke tugujućih. Nakon sna budna se upitah
Tko sam ja u ovom snu? Silueta bez vida, gluha sjena
isušene nutrine, nesretna plačljivica?
Tko si ti u u ovom snu? Nestvarna vizija usnulog oka,
beztjelesna iluzija, praznina iza tišine,
s one strane zbilje nedohvatan.
Budnost donosi miris kave, okus soka od naranđe, dašak svježine jutra,
pospremanje nereda u kuhinji, zvuk perilice rublja, odlazak na Dolac,
kuhanje ručka, poslijepodnevni odmor, čitanje, pisanje, šetnja do
kafića, s prijateljima ispijanje aperativa, povratk kući, večera,
gledanje vijesti iz kulture, pred spavanje čaša mlijeka,
laka ti noć ljubavi i misao, kako je dobro biti...
Dijana Jelčić
|
