Krhko trajanje...
Poslije sutonskog nemira slijedi noć bdijenja,
u vrtlogu misaonog misao pobjeđuje brzinu
svjetlosti, odaje splet godina, povezuje
prohujalo, zbilju i dolazeće
U besanim noćima se spuštam bridom
svijesti do podsvjesti, tu susrećem
prauzore kolektivne svijesti.
Budnost traje, smiruje vrtlog u misaonom režnju.
čekam svitanje, dozvoljavam srcu da diše.
Sjećam se. Voljela sam plave daljine.
Na obali krhkog trajanja preživela
potop osjećanja i elegiju suza.
iza vrata zatišja, u mreži čuvarice sna, zaostali snovi.
i ruke neba nad prozorom, grumen bola na rubu bezdana,
tajna se izgubila između snijega i zvijezda, ne palim svijetlo,
promatram zvijezdu padalicu, tihujem želju, tvoj dolazak u zbilju.
Utjelovio si pjesmu, stih ukraden iz traganja za izvorištem ljepote.
Dijana Jelčić...
|
