Čuvarica noći...
Brzina misli, neizračunata konstanta,
U misaonom režnju disonance kaosa,
konsonance smiraja skladane strahom,
sumnjom, željom, čežnjom, govorom sna.
U panorami snovitosti tajnovitost glasova,
pradavna glazba, melodije premosnice ka
bojom vjenčanice okićenog mladog svitanja.
Lebdim nad bezdanom, postajem tkivo noći,
promatram i slijedim let čuvarice tame, njenih
najdubljih misterija, svih onih djelića titrajućeg
nesklada među harmonijom lepeta njenih krila.
Dobročiniteljica, daruje mudrost, nadu i sreću,
hukom pozdravlja noćne lutalice u traganju za
vratima neba i ljubavnike u njihovom letu ka nebu.
Možda ćemo sudbonosnog dana, u kušnji smrti čuti
njen huk, slijediti let i pronaći ključ za vrata smiraja.
Dijana Jelčić
|
