Djeca kaosa...
U starogrčkoj kozmologiji Kaos je bilo prvo što je postojalo, utroba iz koje je sve ostalo nastalo.
U mitu stvaranja Eurinoma, boginja svega, nastala iz Kaosa, a potom od njeg stvorila Svemir.
mi smo djeca kaosa, strune genoma vječnosti,
nositelji tajanstvene šifre duplog helixa, svaka
čestica bitka krije u sebi rodoslovlje, tajnu
svjetova u kojima smo, možda, ostavili tragove,
pleše nevidljivi ples u pojmovniku percepcije,
bdije u mikrokozmosu osjećajnosti, traje u
makrokozmosu življenja, drugi nas prepoznaju
po znakovlju njenog postojanja, u dubini
pogleda.
Jedino mi sami nikada ne spoznamo to izvorište,
ne vidimo svoje oči kojima vidimo sve,
ne možemo zaroniti u iris u kojem se ogleda
ovo naše dostojanstveno „Ja“…
mi, djeca kaosa podnostimo oluje, uragane,
poplave i potrese, živimo iluzije svjesni naše
konačnosti u beskonačnoj ekliptici
sunca i elipsi zemlje…
Kada tonemo u dubine depresije spašavaju nas
ljepote usidrene u uvali spokoja i svijetla spoznaje
malen, ali značajan pomak svijesti, trenutak u kojem
se dotiću prošlost i budućnost… život i ljubav…
Dijana Jelčić
|
