U iskušenju nježnosti...
i reće, Voljela bih tvoju knjigu sa svim tvojim zapisima da ih imam na jednom mjestu...
neki vid poetskog dnevnika za čitanje u potrebi čišćenja duše...
Grmio je tvoj glas, budio nešto bezimeno u meni.
A onda dva desetljeća kasnije si me tiho
pozvao na slavlje pripadanja svijetu
tankoćutnih niti zbilje.
Odlutah u magiju nestvarnosti, u prepoznatljivost
dubina lednice, među znakove zaboravljenih žudnji,
u godinama, od budnog uma, skrivanu želju pripadanju…
Zaronih, dotaknuh dno, vidjeh otvaranje bisernice,
odživjeh povratak u san nježne budnosti. Oćutih sve
moje slabosti, osjetih buđenje uspavane ženstvenosti.
U iskušenju nježnosti doživjeh uskrsnuće zatomljenih želja.
osjetih moć nepoznatog htijenja, prepustih se svetkovini
pripadanja i mekoći tvojih dlanova.
Skinuo si ljubav s neba i krstio ono bezimeno u meni.
Dijana Jelčić
|
