Herojski zanosi...
Čitala sam ponovo Herojske zanose Giordana Bruna,
prisjećala se vremena davnih previranja i davno
napisanih tekstova
Promatram lice pisca knjige.Te velike tamne oči mi,
pročitanim stihovima, pričaju priču o nastanku ljubavi.
Koncentriram svoj pogled na sliku, upijam konture lica
sa fotografije i prenosim u pamćenje, a onda pokušavam
projicirati njegovu sliku na bijelom zidu pored prozora.
Moje misli postaju vrpca igranog filma koji očima predajem
zamišljenom zaslonu ispred mene. Kao u Welsovom
vremenskom stroju prolaze tisućljeća, destljeća,
godine, mjeseci, tjedni, dani, satovi, trenuci. U trenutku se skupiše
sve tvorevine svih umova i stvoriše beskrajno kraljevstvo slobode.
Ugoda se širi, sjedinjuje sa snovima očeva čovječanstva.
U mimohodu slavnih sjaj očiju boje sna, Bio je pastir, filozof,
znanstvenik, pjesnik, spoznaja i ljubav, bio je san i java.
Sve je nestvarno, a dodirljivo u isto vrijeme.
Vidjeh sitne strune univerzuma, začuh muziku sfera.
Pobratimstvo duša se događa pred mojim očima i u meni.
sveti gral
rođena sam u svijetu umjetnosti, danas dijelim život sa umjetnikom,
naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti,
balansirati na sponi između sanjarija i istina, naučih gledati
događanja drugačije, promatrati ih kroz prizmu osjećaja
u prostoru slobode, one slobode koju otkrivamo u sebi...
još uvijek učim što je to quazar, što sudar galaksija,
što je to svjetlost, a što dramaturgija ljudskog
mozga i osjećam, besmisleno je raditi bilo
kakav kreativan čin ako nisi prošao,
pakao. čistilište i raj i tako povezao
sa cijelim svemirom...
Bottichelieva ilustracija Božanske komedije... pronađena u jednom švicarskom antikvariatu...
Dijana Jelčić...
|
