Razgolićeno srce...
Skrivala sam se u njedrima tišine, neočekujući objavu
svitanja promatrala ptice, pučinu i pješčani žal.
Iza korote je kucalo razgoličeno srce.
Između tišine i jecaja balada isplakanih suza.
U kapi sjećanja davna iluzija, sakupljači bisera
u pijesku uvale djetinjstva, nad pučinom zov galeba,
izazov srcu za slobodan let u zagrljaj sanjanih dlanova.
U valima mora buket želja, ljepota sutona i obećanje
snovitosti u dolazećim svanućima. Ushićena obećanjem
svitanja utonuh u lijep san.
U praskozorju mladog dana vidjeh moj san u njegovim očima
Dijana Jelčić
|
