Vjerovanje...
Pričali su mi o sunčanom podnevu rođendana i ja sanjah
srcem odapet let u plave daljine. Letjela sam, osjećala
prkosna zapljuskivanja vremena, odupirala se
Kupidovim strijelicama, zaboravljala susrete,
bez snova bila sama sebi stranac.
Upiah uvijek veselu prijateljicu
engleskinju kako stvara
radost.
Povela me na jezero, ka njenom vrutku vjerovanja.
Osjetih njihanje zipke vremena. San je sidro u oceanu jave.
Usidrih se u srcu Druidskog svetišta. Vidjeh u krugu
Švicarskih alpi šest vrhunaca i svetkovinu slavlja
blizini sutona i svitanja.
Najviši vrh je oltar života, korak ka suncu.
U središtu kruga svih krugova spoznah
snagu ljetnog suncostaja. U panorami
zbilje doživjeh svjedočanstvo njenom
vjerovanju u snagu poroda sunca.
Na obzoru svijesti zasjaše mnoga sunca. Osjetih uzbibanost nutrine.
Sunca se prekališe u zlatnu nit i uskovitlaše nutanju vretenicu.
Bez vjerovanja je život bezvrijedan, tek puka svrsishodnost
koja ubija znatiželju i čežnju.
A ljubav je vjerovanje u život… odlučih se za ljubav.
Dijana Jelčić
|
