Nova svanuća…
Chagallova replika kušljena u njegovom muzeju u Witebsk, Njemačka
Na početku su bili zemlja i nebo, majka i otac
invokacije Lune i Sunca. Dogodio se život,
dogodili se Mi, zemljani, utjelovljenja
tisućljetnih zbivanja, svjedoci
vječnih smjena dana i noći
svjetlosti i tmine.
Dan odlazi, omata me kobalt noći, tminu opovrgava
srebro mjesečine, a dolutali lahor dodiruje
šutljivu svijest.
Uzdrhtali predosjećaj dolazećeg svanuća lebdi
nad svijetom snovitosti. Ushićena obećanjem
svitanja, radujem se još jednom darovanom
mi danu
Gase se oči neba i srebro mjesečine,
na humku tmine završava igra
poslanja noći.
Iz kobalta izranja novo svanuće,
uronimo u bistrinu suze srca,
ne dozvolimo mu da sumnja
u moć zrna dobrote u srcu
svakog sudionika ove
predstave zvane
život
Dijana Jelčić
|
