dinajina sjećanja

četvrtak, 04.01.2024.

Riječi vraćene životu...








Igrali smo se riječima, slijevali ih u bujicu snovitih daljina,
nestajale su u oblacima, utapale u dubinama,
vraćale kao zvuk morskih orgulja,
kao zamamnost zanosa,
tišina patetike.
kao poezija besmisla.

izmišljali smo sudionike u zavođenju riječima,
razbijanju o hrid razuma, slijevanju u monotono
pjenušanje otupljene riječivosti.

U krajoliku snovitosti, punom odraza istosti
u dovoljnosti vremena nestajasmo
u svjedočanstvu nutarnje ludosti.

Svijest je uranjala u zabludu uma,
govorila iskonskim jezikom,
umnažala znakovlje zbilje.

U galeriji privida odraz rijeke nevraćanke,
mi uvečani do ovozemaljskog obličja,
s osmijehom dolazećem
vratismo riječi životu.






Dijana Jelčić

- 08:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>