Vječni blagoslov...
Slušaj češće stvari nego bića,
Glas vatre se čuje,
Slušaj kako jeca list na vjetru,
To glas je praotaca...
Leopold Sengor
Slušam glas vatre, šum plamena u kaminu i jecaj krošnje u vjetru pred prozorom,
u glasu praotaca čujem dašak anđeoskih šapata, muk srebrene tišine,
zov svjetlosti, osjećam nježnost insomije, bdijenja na obodu noći.
U izmišljaju početka bljesak iskona, zrnca svjetlosti razgrču strahove,
svetost riječi beskrajem struji, iskre slova u slovkovnici sanja, ispisuju
novu molitvu na oltaru srca.
Postajem gnostik u carstvu snova, u sebi tražim djetešće rođeno u štalici,
vraćam se u zagrljaj svjetlosti i sjena, u bezprostorno, beskrajno,
božansko bezvremeno carstvo.
U plesu Titanije, Oberona i Puka s vilama, u snu Ivanjske noći, u tajnama snovitosti,
u zvuku vatre krijesova glas praotaca daruje vječni blagoslov.
ples Titanije, Oberona i Puka s vilama... William Blake
Dijana Jelčić
|
