Na izložbi...
Promatram na našim zidovima razigranost Kuliševih slika i osjećam
ne volim nepomičnost, tmurno nezbivanje, entropiju vremena,
težinu neprolaznosti, zgušnjavanje bez pomaka.
Ne volim čekanje u vakumu ničega, nedogađanje bez nadanja,
bez smrtnih rana, u kaljuži nutarnje palanke tromost tihog umiranja
Događaju se takvi trenuci, tada bježim u izmišljaje,
prepuštam se oluji podsvjesti, uraganu zabluda.
U pustinji svrsishodnosti suncem obasjana, vruljom iskona hranjena
blista oaza ogledala i odjeka. Čujem davnu misao. tko tvrdi, ljubav je prolazna
taj nikad nije volio. Ljubav ne prolazi, ona je u nama, uvijek ista, a drugaćija.
Na izložbi Kuliševog bestijarija u vrisku lava osjetih utjelovljenje ljubavi.
Dijana Jelčić...
|