šapat iz davnina,..
Događale su se boje, nebo je mijenjalo odore danu,
uznemirile se ptice nad cestom ka gradu pradjedova
More je razbijalo tišinu hukom dubina, nebo raskošem
dolazeće oluje, uhodavanjem nemira u tiho, mirno podne.
Sunce nije odustajalo od ljepote.
Vodilo nas je kroz nadolazeću tminu,
osvjetljavalo put. Igralo se s kapima kiše.
Događalo se pretapanje snova i stvarnosti,
let među prostorima neba i zemlje, kao da smo
uranjali u imago mundi, u sliku odsanjanog svijeta.
U uzletu maštanja u vjetru vidjeh siluetu Prospera,
moćnika prirodnih sila i dobrog duha zraka Ariela,
predstavu iznjedrenu iz Oluje, iz Shakepeare sna,
Bio si Fernando… bila sam Miranda…
začuh tvoj glas u šapatu iz davnina,
Svako blago, svaka čast
Život dug i svaku slast
Sreću koja vječno traje
Sve vam to Junona daje…
Boginja svjetlosti je razmaknula oblake,
nebo je zasjalo plavetnilom utihe mora.
Grad nas je dočekao obasjan Suncem
i umirujućim zvukom morskih orgulja
Dijana Jelčić... slike darovala mi Jasna Marcelič
|
