Samoispunjavajuće proročanstvo...
U razvalini misaonosti pokušah nestati u neskladu minulog.
Iz podsvjesti se širila hladnoća, osjetih smrznuće sjećanja,
amneziju pamćenja, entropiju nutrine. Nisam se usudila
dotaknuti ledenicu zamrznutih uspomena, vremena
bez mirisa, zvuka, boja i okusa. Samo prevelika
praznina netalasajuće osrednjosti.
U carstvu starih tuga optužnica rodoslovlju.
na obzoru sna vjerovanje u zagrljaj boga
rata i boginje ljubavi, porod sklada.
Nad brežuljkom boga rata
oblak isplakanih suza i želja
Zvonar nutrine obznanjuje sklad.
iza zavjese jesenjih kiša, ozrcaljena
ljepota, svjetlost mladog dana jutri ljubav.
Davna iluzija je zatitrala u skrivenom kutku uma.
Zaljubljena u nju prošaputah molitvu boginji. Afrodita je
uslišila želju. samostvorenu viziju prelamala u stvarnost.
Dolazio si sa Suncem mladoga dana. Izašao iz imaginacije..
Samoispunjavajuće proročanstvo utkano u želju se ostvarilo.
Dijana Jelčić
|
