U magli zaborava silueta nezaborava,
duh prošlosti, osmijesi minule mladosti.
Ko srcem odapet let ptica odlaze trenuci .
sreća je u neponovljivosti ni veselih ni tužnih.
U kolažu snova na zvjezdozidu zlaćanih sanja,
zrcaljenje neke druge mene, one koja je skitala
sjevernim nebon, u Orionovom sazviježđu plesala
s Ladaricama da doživi san ljetne noći i tebe u zbilji.
U ljetnom solsticiju sretoh pjesnika koji je u sebi nosio
nenapisanu poeziju vizionara, kazivanu metaforama srca.
U carstvu sjećanja ponavljajuća metafotika svitanja
Nema ničega u ovom jutrenju do sjaja tvojih očiju,
mirisa jutarnje kave i jantara tvog pogleda
Srce ritmom tvog imena titra obećanje
izgovoreno na oltaru života.
