dinajina sjećanja

utorak, 07.11.2023.

Putovanje vremenom...





Davni kolovoz, nad vrhom Lovrijenca su padale zvijezde
kazivao je želju...


Htio bih, da sam čisto jezero jutra,
A ti sunce, koje se u njemu ogleda.
Htio bih, da sam izvor na kraju livade,
A ti cvijet, koji se smiješi njemu.
Htio bih, da sam zelen trn u grmu,
A ti ruža, koja ga obasjava rumenilom.
Htio bih, da sam maleno zrno pijeska,
A ti ptica, koja ga brzo pronalazi.

Thomas Dylan


Šapnuh, Dok se svitanje bori sa ostacima tame i
ona daleka svjetlost skida ljepotici noći srebrnu haljinu,
stojimo na obali sna, promatramo rađanje ljubavi i sjećamo se
njenog početka na početku početka.
Zavoljeti zalaske sunca i kišu i oblake i vjetar koji donosi suze,
prihvatiti sve oluje, sve osvete neba, znači živjeti, znači znati živjeti.




U studenom smo se u tišini doma prisjećali apsurda koje živimo i njegovog rođrndana...


"Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban." A. Camus


Udaljavamo se od Sunca, uranjamo
u vidljivost zvjezdanog neba
i viziju beskraja.
U srcu vremena prelom svjetlosti,
iluzija odraza, čarolija uma,
mogućnost putovanja
kroz vrijeme.


- 08:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>